Osoba do mene - Tvoj dar meni

Autor: s. Branka Perković

Utorak, 5. listopada 2010.

U svojim je Poticajima sv. Franjo zapisao:

„I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije pokazao što mi valja činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po načinu svetog Evanđelja.“

On one koji su odlučili živjeti životom koji je i sam odabrao, po promislu i pozivu Božjemu, naziva braćom i smatra ih darom Božjim za sebe.

Takav način doživljavanja drugoga, onoga s kim dijelim svakodnevicu, može potaknuti svakoga od nas na razmišljanje. Tko je za mene osoba koja živi tu pokraj mene, s kojom dijelim dionicu ovoga puta koji se životom zove? Ili nastojim pronaći kakav sporedni puteljak da nam se pogledi ne bi susreli?

Osoba do mene je jedinstveni svijet iskustva, strah i čežnja, osmijeh i namrštenost, smijeh i suza, strah i nada.

Osoba do mene je nastojanje da postane nešto, netko sasvim poseban, da dokuči cilj, vlastitu povijest, da bude spoznata i da zna.

Osoba do mene je netko tko može živjeti sa mnom, a na samo pokraj mene.

Ona želi živjeti ne samo za sebe, nego i za mene, ako to uistinu želim.

Osoba do mene ima problema i strahova, često je neodlučna, zatvara se u sebe, ali suočena sa svim nevoljama i tvrdoćama, sposobna je nadvladati ih.

Osoba do mene nikada neće biti potpuno shvaćena, nikada potpuno razotkrivena. Nikada ne može biti potpuno kontrolirana od drugih, niti bi to trebala biti.

Osoba do mene je misterij – otajstvo., ima svoje dostojanstvo koje treba prihvatiti i cijeniti.

Pomozi mi, Gospodine, u osobi do mene gledati Tvoje dijete, a svoga brata i sestru.

Pomozi mi da poput Franje u njoj gledam Tvoj dar meni.